neshvacena.looda

Kolika slucajnost izmedju jave i sna..
Prije neku noc sanjam jedan cudan san...
Sanjam jednog momka koji mi se prraavo svidja, ispred jednog fast fooda kod moje skole, i iduci dan sretnem ga na tom istom mjestu ( malo sam se zbunila, zbog prizora a i zbog toga sto ga danima nisam vidjala u skoli ), al haj reko zanjimljivo
Istu tu noc sam sanjala jos jednog momka, koji mi se takodjer svidja, sa njegovom jaranicom i jaranom u mom razredu, dolazim na cas mat, kad njih troje izlaze, isto obuceni kao u mom snu)
I da sanjala sam i Emira, kog volim i on je u mom snu samo proso pored mene, i njega sam vidjela taj dan, kako prolazi)

Ne znam, jedan dio u meni kaze da je sve to slucajnost, vjerovatno jeste, al nekako je taj san, odnosno ja sam se te noci osjecala praavo cudno, i neobicno i tako mi je bilo zao sto je u tom snu Emir samo tako proso pored mene, i isti taj osjecaj je bio u meni i iduci dan kad sam ga vidjela i kad je proso pored mene i pozz me, al tako beznacajno...

et kazem vam ja da sam looda

Ne znam da li je ovo normalno pa bih voljela kad bi ste mi vi dali neki komentar na ovo sto cu napisati..

Eh ovako idem redom, volimm jednog momka, zove se  Emir: Svjesna sam da on mene ne voli i da me nece voljeti, al kako god ja osjecam sta osjecam..

Ipak pozelim imati nekog pored sebe, pa iako znam da to nece biti Emir. Voljela bih naci decka koji ce me postovat i kome cu se svidjat i da se i on meni svidja, ali ni tu nemam srece.. Nikome se ne svidjam i ne znam sta cu....

Sad mi se trenutno svidjaju dva momka, koja idu sa mnom u skolu, ali kako ja mrzim svoju skolu i ljude u njoj i kako sam smotana i nedruzeljubiva stekla sam veoma mali krug prijatelja, koji mi ne mogu pomoci ni da se priblizim ni jednom od te dvojice, a ja to sama nikad ne bih mogla....


O Boze ja ne znam sta bih mogla uraditi , kako moze covjek biti ovako smotan i izgubljen kao i ja..

Znam, sad sama sam
Al tesko je priznati to
Znam mozda me negdje
cekaju oci sto ce me voljeti
Al tesko ih je pronaci
Ja takve oci jos srela nisam
                                         A tako mi treba malo ljubavi...

Iako taj pogled kratak je
pokusavam upiti
svaki djelic tvog lica.

Jer ne znam, kada ce
opet moje oci gledati tvoje.
I svaki put tvoju pojavu
dublje i dublje urezujem u dusu
i srce....

I svaki put pitam se
kada ce sudbina ponoviti
nas susret

                                          I gdje god da krenem,
                                          pratim  druga lica.

                                          I trazim tvoje,  al
                                          tebe nema...

Ljubav je ljubav, jednom mi prijatelj rece....

Drugima ne zelim priznat svoju bol, al ovdje cu otvorit svoju dusu i rci: Emire, volim te!!! Toliko te volim, koliko  ti nikad neces biti svjestan, iako znas da za tebe nesto osjecam... I neka placem i neka boli, jer to je cjena, samo ne znam cega....Vojela bih da kad kazem te dvije rijeci, cujem sapat na svom uhu, da mi ti kazes: "Volim i ja tebe", al to se desiti  nece, i ja sam svjesna toga. I boli me ta spoznaje, boli to sto necu osjetiti toplinu tvojih rijeci, zagrljaja, boli to sto necu osjetit tvoj poljubac, boli jos puno toga....
Al hrabro koracam i radujem se svakom danu kad te vidim, jer kako god ipak ja te VOLIM...

Meni znace sve, a i vise od toga...
Najvecu vrijednost, medju mojim prijateljima ima meni jedna jako draga djevojka, bez nje bih u potpunosti bila izgubljena...
Sad ponekad i zalutam. Al pored nje, ja pronalazim sebe....

Kao i uvijek, pocetak je najtezi pa tako i pocetak ovog blogga...koji sam vec davno trebala otvorit
Ovaj blog bice dio mojih misli, osjecaja i mene...,
Nadam se da cemo svi uzivati...